Ne propustite predstavu ,,OŽILJCI OD MEDA“ u TEATRU VUK na Zvezdari

OŽILJCI OD MEDA

Udruženje Žena uz Ženu
“Ožiljci od meda“ prikazuju pet ključnih transformacija jedne žene nakon što joj je dijagnostikovan rak dojke. Kroz pet različitih uloga – pet verzija iste žene u različitim fazama života – publika prolazi kroz emocionalni, psihološki i duhovni pejzaž borbe, prihvatanja, ozdravljenja i ostavljanja životne mudrosti za sobom.

Predstava se ne bavi samo bolešću, već se kroz nju otvara dublje pitanje identiteta, snage i nasleđa koje žena ostavlja za sobom. Svaka etapa je propraćena umetničkim plesnim sekvencama, koje izražavaju unutrašnja stanja kroz pokret i tišinu, tamo gde reči više nisu dovoljne.
U središtu predstave je jedna poruka: „Život menja naše oblike, ali ne uništava našu suštinu.Iskustva nas uče I podsećaju na našu snagu.“
Ova priča ne pripada samo ženama koje su se suočile sa dijagnozom – ona pripada svakome ko prolazi kroz unutrašnju borbu.
Reč rediteljke:
Predstava koju izvodimo nastala je iz potrebe da se govori o onome o čemu se često ćuti — o telu koje se menja, o strahu koji se ne vidi, o borbi koja se ne vodi javno. Temelji se na priči Ane Dornik, žene koja je preživela rak dojke. Ali ovo nije predstava o bolesti. Ovo je predstava o životu koji se nastavlja. Naša priča se izvodi kao poezija u prostoru, uz klavir i flautu. Ne tražimo iluziju, već prisustvo. Ne rekonstrukciju, već ritam sećanja. Glasovi i tonovi ne ilustruju, već otvaraju prostor za slušanje — ne samo onoga što je rečeno, već i onoga što je prećutano. U vremenu kada se telo često posmatra kao funkcija, a zdravlje kao statistika, ova predstava podseća da je svaka biografija jedinstvena. Da rana nije samo medicinska, već i emocionalna, društvena, intimna. Da pregled nije samo dijagnostički postupak, već čin brige o sebi. Ne nudimo odgovore. Ne nudimo utehu. Nudimo prostor u kojem se može misliti, osetiti, povezati. Pozivamo publiku da ne dođe da gleda, već da bude prisutna. Da čuje priču jedne žene, i možda u njoj prepozna svoju, ili tuđu, ili onu koju još nije čula. U vremenu koje favorizuje brzinu i efikasnost, mi biramo usporavanje. U vremenu koje traži rešenja, mi nudimo prostor za pitanje. Kako se brinuti o sebi? Kako slušati telo? Kako biti prisutan — za sebe, za druge?

Režija, scenografija, kostim, dizajn svetla: Ana Janković
Dramaturškinja: Anja Bilanović
Autori muzike: Marko Vesić, Strahinja Radoičić

Igraju:
Ana Dornik
Ivana Popović
Žarko Stepanov
Instrumentalisti:
Marko Vesić
Strahinja Radoičić

teatarvuk.rs

Tagovi:

Pročitajte još: